Saksonija se nalazi u istočnom kutu Njemačke, gdje rijeka Elba prolazi kroz pješčenjačke klisure prije nego što se otvara prema vinogradarskim padinama, starim tržnim trgovima i tihim riječnim gradićima. Njezine znamenitosti smještene su tako blizu jedna drugoj da polagana ruta kroz regiju uglavnom slijedi samu rijeku, od vinskih terasa kraj Meißena do stjenovitih platoa iznad Dresdena i starih obrtničkih gradova dalje na istoku.
Između Pirne i Meißena dolina Elbe blago prelazi u jednu od najmanjih njemačkih vinskih regija, uzak pojas terasastih vinograda lokalno poznat kao Sächsische Weinstraße. Riesling i Müller-Thurgau rastu na strmim padinama iznad rijeke, zajedno s Goldrieslingom, sortom koja se gotovo nigdje drugdje ne uzgaja. Male vinarije oko Radebeula i Diesbar-Seußlitza otvaraju svoje podrume za degustacije, a biciklističke staze vode kroz vinograde, mimo baroknih vila i starih vinskih preša ugrađenih u obronke.
Obnovljena stara gradska jezgra Dresdena okuplja se oko zavoja Elbe. Kamena kupola Frauenkirche uzdiže se iznad trga oivičenog baroknim pročeljima, Zwinger čuva dvorišta koja su nekad služila za dvorske svečanosti, a Semperoper izvodi opere u blizini zbirki starih majstora i porculana koje su prikupili saksonski izbornici. Riječne terase na obje obale nude jasan pogled na panoramu grada i uglavnom se koriste za šetnju, a ne kao posebna atrakcija.
Kratko uzvodno, Meißen proizvodi porculan od 1710. godine, a njegova manufaktura i danas obilježava svoje proizvode plavim prekriženim mačevima, znakom koji je izvorno štitio recept. Radionice su otvorene za posjete, a gradska katedrala i dvorac na brdu gledaju na rijeku iznad vinograda. Zapadno od Elbe, šumovita brda Erzgebirgea njeguju drugu obrtničku tradiciju: tokari i rezbari u gradovima kao što je Seiffen generacijama izrađuju škripce za orahe, dimničare i svijećne piramide, radove koji svake zime pune božićne sajmove regije.
Jugoistočno od Dresdena, pješčenjački plato Saksijske Švicarske uzdiže se ravno iz šume. Duboki kanjoni usijecaju se između brda s ravnim vrhovima, a staze se penju do vidikovaca kao što je Bastei, gdje je pješčenjak erozijom oblikovan u kule, lukove i uske grebene. Slikari njemačkog romantizma stvarali su s ovih istih stijena, a svjetlost preko platoa i danas se mijenja tijekom dana na način koji je ovaj krajolik učinio poznatim davno prije nego što je postao nacionalni park.
Zapadno od Dresdena, Leipzig priča drugi dio saksonske priče. Bach je gotovo tri desetljeća vodio glazbu u Thomaskirche, a crkva i danas redovito održava koncerte nastavljajući tu tradiciju. Grad je svoje bogatstvo izgradio na sajmovima i izdavaštvu, a ne na dvorskom sjaju, i ta starija trgovačka energija danas se očituje u velikoj studentskoj populaciji, nezavisnim knjižarama i kafićima te bivšim tekstilnim fabrikama i željezničkim skladištima pretvorenim u galerije i ateljee.
Dalje na istoku, Bautzen čuva svoj stari gradski zid i niz kula iznad rijeke Spree, i ostaje jedno od središta lužičkosrpske kulture, slavenske manjine čiji su jezik, nošnja i tradicija oslikavanja uskrsnih jaja i dalje vidljivi u gradu, posebno za Uskrs. Blizu poljske granice, Görlitz čuva duge ulice pročelja iz razdoblja Gründerzeit i starijih stilova koji su dvadeseto stoljeće preživjeli gotovo neoštećeni, čime njegova stara gradska jezgra izgleda neobično cjelovito i kontinuirano.
Festivali obilježavaju saksonsku godinu u različitim krajevima regije: koncerti orgulja i zborske glazbe pune crkve Dresdena i Leipziga, jesenski vinski festivali otvaraju podrume u gradovima doline Elbe, a osvijetljene drvene piramide i rezbarene figure pune sajmove Erzgebirgea tijekom prosinca. Krećući se između vinskih padina, pješčenjačkih brda te starih obrtničkih i sveučilišnih gradova, Saksonija se ne doima kao jedna znamenitost, nego kao skup povezanih krajolika, svaki oblikovan određenim obrtom ili zavojem rijeke, i svaki lako dostupan iz sljedećeg.
